Socijalna kognitivna teorija (Eng. Socijalna kognitivna teorija, SCT) je psihološka teorija koju je razvio Albert Bandura koja objašnjava kako ljudi uče kroz promatranje ponašanja drugih, kao i kroz interakciju s okolinom i ličnim iskustvima. Teorija naglašava važnost kognitivnih procesa kao što su razmišljanje, očekivanja i vjerovanja u razvoju ličnosti i učenju.

Načini na koje ljudi stiču znanje neraskidivo su povezani sa drugim ljudima. Mnogo od onoga što osoba zna saznaje se posmatrajući ponašanje drugih. I ponašanje koje je direktno izloženo osobi i ponašanje kojem je osoba indirektno izloženo putem medija čine bazu znanja osobe.

Ljudi također mogu biti inspirirani da izvedu ponašanje koje su već naučili promatranjem modela koji izvodi to ponašanje. Ljudi procjenjuju ponašanje ljudi i organizacija oko sebe, a na osnovu toga da li ovi drugi za svoje ponašanje dobijaju nagradu ili kaznu, prvi odlučuju da ih oponašaju.

Šta je socijalna kognitivna teorija?

Socijalna kognitivna teorija zasniva se na konceptu da proces posmatranja i oponašanja ponašanja drugih entiteta ima implikacije na proces učenja novih ponašanja od strane određenog entiteta. Vezano je za koncept teorije socijalnog učenja Alberta Bandure, pri čemu je ovdje naglašena spoznaja zbog važne uloge koju stjecanje znanja kroz razmišljanje, iskustvo i osjećaje igra u formiranju i implementaciji novih obrazaca ponašanja.

Ljudsko ponašanje zavisi od toga šta osoba posmatra postupke drugih, koliko je uverena u svoju sposobnost da reproducira takvo ponašanje, od ishoda ponašanja i povezanih pozitivnih ili negativnih posledica po izvođača, kao i od toga kako spoljašnje okruženje utiče na reprodukciju ponašanja sa strane posmatrača.

Budući da ljudi mogu učiti kroz posmatranje, učinak nije neophodan uslov za sticanje novog znanja. Ljudi ne uče uvijek pokušavajući nova ponašanja dok ne uspiju, već i gledajući kako drugi uspješno izvode ta ponašanja. To znači da mogu shvatiti sve važne detalje i pohraniti ih kako bi ih kasnije mogli reproducirati, pod uvjetom da su dovoljno motivirani za to, a zatim se suzdržati od ponašanja u tom trenutku.

Socijalna kognitivna teorija na radnom mjestu.

Socijalna kognitivna teorija (SCT) na radnom mjestu objašnjava kako zaposleni uče, komuniciraju i razvijaju svoje vještine kroz promatranje drugih, vlastita iskustva i izloženost radnom okruženju. Primjena ove teorije pomaže poslodavcima da bolje razumiju procese učenja, motivacije i produktivnost zaposlenih. Evo glavnih načina na koje se društvena kognitivna teorija prikazuje na radnom mjestu:

1. Učenje kroz posmatranje (modeliranje).

Na radnom mjestu zaposleni često uče posmatrajući postupke kolega ili menadžera. Gledanje uspješne strategije ponašanja, mogu usvojiti efikasne radne prakse.

  • Primjer:: Novi zaposlenik promatra kako iskusniji kolega rješava zahtjeve kupaca i počinje primjenjivati ​​slične metode, što ubrzava proces učenja.

2. Uloga samoefikasnosti.

Samoefikasnost je vjerovanje osobe u njihovu sposobnost da uspješno završe zadatak. Na poslu se igra ključnu ulogu u motivaciji i produktivnosti zaposlenih. Ljudi sa visokom samoefikasnošću preuzimaju složenije zadatke, lakše se nose s poteškoćama i teže profesionalnom razvoju.

  • Primjer:: Menadžer koji je siguran u svoje liderske sposobnosti vjerovatnije će preuzeti novi projekat nego onaj koji nije siguran u svoje sposobnosti.

Načini povećanja samoefikasnosti zaposlenih:

  • Pružanje pozitivnih povratnih informacija o obavljenom poslu.
  • Organiziranje obuka koje pomažu zaposlenima da razviju nove vještine.
  • Jasna formulacija zadataka sa mogućnošću njihovog postepenog usložnjavanja.

3. Socijalna kognitivna teorija urecipročni determinizam.

Socijalna kognitivna teorija kaže da ponašanje zaposlenih, kognitivni procesi (stavovi, očekivanja) i radno okruženje međusobno utiču jedni na druge. Menadžeri mogu poboljšati učinak stvaranjem podsticajnog radnog okruženja i negovanjem pozitivnih stavova među zaposlenima.

  • Primjer:: Program poboljšanja radnog okruženja može povećati povjerenje zaposlenih, što dovodi do bolje produktivnosti i lojalnosti.

4. Pojačanje i motivacija.

Iako SCT naglašava opservacijsko učenje, on također naglašava važnost potkrepljenja – pozitivne ili negativne posljedice akcija. Na radnom mjestu to se manifestira u motivacijskim sistemima kao što su nagrade, pohvale ili povećanja plata koji pomažu u održavanju željenog ponašanja.

  • Primjer:: Zaposlenik koji dobije pohvalu za uspješno obavljen zadatak vjerovatnije će nastojati da taj uspjeh ponovi u budućnosti.

Vrste armature:

  • pozitivno pojačanje: pohvale, bonusi, promocija.
  • Negativno pojačanje: otklanjanje neželjenih stanja pri postizanju ciljeva (na primjer, smanjenje rutinskog rada).

5. Socijalna kognitivna teorija. Uloga modela.

Na radnom mjestu, menadžeri i iskusni zaposlenici služe kao modeli drugima. Oni pokazuju ponašanja koja su meta kolega, a njihovi postupci mogu imati značajan utjecaj na korporativne kulture i moral tima.

  • Primjer:: Lider koji pokazuje otvorenu komunikaciju i etičko ponašanje stvara uzor koji promovira pozitivnu radnu klimu.

6. Prilagođavanje promjenama

Prema SCT-u, ljudi se mogu efikasno prilagoditi promjenama ako posmatraju kako se drugi uspješno nose s novim zadacima ili situacijama. Ovo je posebno važno na radnim mjestima gdje se tehnologija ili procesi mogu brzo promijeniti. Zaposleni kroz posmatranje uče kako se nositi s novim izazovima.

  • Primjer:: Prilikom uvođenja novog sistema upravljanje projekata, zaposleni to brže uče gledajući kako drugi članovi tima uspješno koriste sistem.

Primjena socijalno-kognitivne teorije na radnom mjestu:

  1. Obuka i razvoj kadrova: Obuka zasnovana na posmatranju uspešnih obrazaca ponašanja (na primer, kroz demonstracije ili radionice) ubrzava učenje novih zaposlenih.
  2. Motivacija i priznanje: Korištenje pojačanja, kao što su nagrade za dobar učinak ili napredovanje u karijeri, može povećati produktivnost i motivaciju.
  3. Stvaranje podsticajnog okruženja: S obzirom na recipročni determinizam, važno je stvoriti okruženje podrške koje promovira pozitivne kognitivne stavove i produktivno ponašanje.
  4. Upravljanje promjenama: Primjena principa socijalnog učenja pomaže zaposlenima da se prilagode promjene u organizaciji.

Varijable uključene u socijalnu kognitivnu teoriju.

Socijalna kognitivna teorija (SCT) uključuje nekoliko ključnih varijabli koje međusobno djeluju kako bi odredile kako osoba uči i ponaša se u različitim situacijama. Ove varijable pomažu u objašnjenju odnosa između ponašanja, spoznaje i okoline.

1. Ponašanje

Ljudsko ponašanje su radnje koje poduzima kao odgovor na unutrašnje i vanjske podražaje. SCT naglašava da je ponašanje osobe rezultat interakcije njegovih misli, uvjerenja i okruženja.

  • Primjer:: Zaposleni bira kako će odgovoriti na kritiku supervizora na osnovu svog prethodnog iskustva i samoefikasnosti.

2. Socijalna kognitivna teorija. Kognitivni faktori (osobni/kognitivni faktori).

Kognitivni faktori su misli, uvjerenja i percepcije osobe koje utiču na njegovo ponašanje. Među njima su:

  • Samoefikasnost: Vjerovanje u vlastite sposobnosti za postizanje uspjeha u određenim zadacima.
    • Primjer:: Osoba sa visokom samoefikasnošću u rješavanju problema verovatnije će preuzeti težak zadatak i savladati poteškoće.
  • Očekivanja: Čovjekova uvjerenja o tome kakvi će biti rezultati njegovih postupaka.
    • Primjer:: Zaposlenik koji očekuje unapređenje za uspješan rad bit će motivisaniji za obavljanje zadataka na visokom nivou.
  • Golovi: Lični ciljevi koje si osoba postavlja oblikuju njeno ponašanje.
    • Primjer:: Želja za profesionalnim razvojem može motivisati zaposlenog da pohađa kurseve kontinuiranog obrazovanja.
  • Samoregulacija: Sposobnost osobe da kontroliše svoje misli, emocije i ponašanje radi postizanja ciljeva.
    • Primjer:: Zaposlenik koristi upravljanje vremenom kako bi obavio zadatke na vrijeme i postigao lične i profesionalne ciljeve.

3. Okolina (Ekološki faktori)

To je fizičko i društveno okruženje u kojem se osoba nalazi. Ovi faktori utiču na ponašanje kroz pristup resursima, uzorima i podršku ili protivljenje društva ili vršnjaka.

  • Društveno okruženje: Odnosi sa kolegama, porodicom, prijateljima ili zajednicom u celini koji mogu uticati na ponašanje.
    • Primjer:: Podrška kolega pomaže zaposleniku da se nosi sa izazovima na radnom mjestu.
  • Fizičko okruženje: Uslovi rada, pristup resursima i tehnološkim alatima.
    • Primjer:: Udobno radno mjesto i pristup modernim alatima povećavaju produktivnost zaposlenika.

4. Socijalna kognitivna teorija. Recipročni determinizam.

Ovo je osnovni koncept SCT-a, koji kaže da ljudsko ponašanje, kognitivni procesi (lični faktori) i okolina međusobno utiču jedni na druge. Promjene u jednoj od ovih komponenti mogu dovesti do promjena u ostalima.

  • Primjer:: Ako zaposlenik dobije pozitivnu povratnu informaciju (spoljni faktor), povećava se njegova samoefikasnost (kognitivni faktor), a to ga motiviše da radi više (bihejvioralni faktor).

5. Opservational Learning

Ovo je proces učenja kroz posmatranje ponašanja drugih ljudi (modela). SCT naglašava da ljudi mogu učiti ne samo iz vlastitih iskustava, već i iz promatranja uspjeha ili neuspjeha drugih.

  • Primjer:: Novozaposleni promatraju kako iskusne kolege rješavaju radne zadatke i uče svoje vještine i strategije.

6. Socijalna kognitivna teorija. Pojačanje.

Pojačanja su posljedice ponašanja, koje mogu biti pozitivne ili negativne i koje utiču na vjerovatnoću da će se ponašanje ponoviti u budućnosti.

  • pozitivno pojačanje: Nagrade ili pohvale koje povećavaju vjerovatnoću da će se neko ponašanje ponoviti.
    • Primjer:: Zaposlenik koji dobije bonus za visok učinak vjerovatno će nastojati da ponovi uspjeh.
  • Negativno pojačanje: Uklanjanje neprijatnog stimulusa, koji takođe može podstaći ponavljanje željenog ponašanja.
    • Primjer:: Ako menadžment smanji kontrolu nakon uspješnog završetka projekta, zaposleni će bolje raditi kako bi zadržali povjerenje.

7. Unutrašnja i ekstrinzična motivacija

Motivacija može biti interna (lični interesi, zadovoljstvo izvršenjem zadataka) i eksterna (nagrade kao što su novac, unapređenje). SCT oba ova tipa motivacije smatra faktorima koji utiču na ponašanje.

  • intrinzičnu motivaciju: Osoba obavlja zadatak jer mu to donosi zadovoljstvo i interesovanje.
    • Primjer:: Zaposlenik radi na projektu jer uživa u rješavanju složenih problema i razvoju svojih vještina.
  • Eksterna motivacija: Osoba radi da bi dobila vanjske nagrade (novac, priznanje).
    • Primjer:: Zaposlenik nastoji da završi projekat kako bi dobio bonus ili unapređenje.

8. Socijalna kognitivna teorija. Uloga samoregulacije

Samoregulacija je sposobnost osobe da upravlja svojim ponašanjem, emocijama i kognitivnim procesima kako bi ostvarila svoje ciljeve. Ljudi koriste različite strategije samokontrole, kao što su postavljanje ciljeva, praćenje napretka i prilagođavanje akcija.

  • Primjer:: Menadžer koji prati svoja postignuća i redovno prilagođava svoje ciljeve, dugoročno će biti uspješniji.

Ove varijable međusobno djeluju kako bi stvorile složenu sliku ljudskog ponašanja u okviru socijalne kognitivne teorije. Oni pomažu objasniti kako ljudi uče, prilagođavaju se i mijenjaju svoje ponašanje na osnovu ličnih iskustava, zapažanja i uslova okoline.

Često postavljana pitanja. Socijalna kognitivna teorija.

1. Šta je socijalna kognitivna teorija?

Socijalno kognitivna teorija (SCT) je psihološki model koji je predložio Albert Bandura. Ona objašnjava kako ljudi uče iz iskustava drugih kroz posmatranje, modeliranje i uticaje okoline. SCT također naglašava važnost kognitivnih procesa kao što su razmišljanje, uvjerenja i samoefikasnost.

2. Ko je razvio socijalnu kognitivnu teoriju?

Socijalno kognitivnu teoriju razvio je američki psiholog Albert Bandura. Nastao je kao razvoj teorije socijalnog učenja i naglašava odnos između ličnih kognitivnih faktora, ponašanja i okoline.

3. Šta je samoefikasnost u kontekstu SCT-a?

Samoefikasnost je vjerovanje osobe u njihovu sposobnost da završe određeni zadatak ili postignu cilj. Prema Banduri, samoefikasnost igra centralnu ulogu u tome kako ljudi uče, postavljaju ciljeve, savladavaju izazove i postižu uspjeh. Ljudi sa visokom samoefikasnošću su sigurniji u svoje sposobnosti i vjerojatnije je da će aktivno rješavati probleme.

4. Kako opservacijsko učenje funkcionira?

Opservacijsko učenje (modeliranje) nastaje kada ljudi uče posmatrajući radnje drugih (modela). SCT navodi da osoba može usvojiti ponašanje bez direktnog učešća u njemu, već jednostavno posmatrajući njegove posljedice. Modeli mogu biti roditelji, kolege, učitelji ili čak likovi iz medija.

5. Šta je uzajamni determinizam?

Recipročni determinizam je osnovni koncept u SCT-u, koji sugeriše da ponašanje, lični kognitivni faktori (misli, uverenja) i okruženje međusobno utiču jedni na druge. Promjene u jednoj od ovih varijabli mogu dovesti do promjena u ostalim.

6. Koju ulogu imaju kognitivni procesi u SCT-u?

Kognitivni procesi kao što su rezonovanje, planiranje, samoregulacija i očekivanje su ključne varijable u SCT-u. Oni utiču na to kako ljudi percipiraju njihovo ponašanje, kako procjenjuju njegove posljedice i kako donose sudove o budućim postupcima. Kognitivni faktori oblikuju uvjerenja o vlastitim sposobnostima i ciljevima koje si osoba postavlja.

7. Koliko je životna sredina važna u SCT-u?

Okruženje igra važnu ulogu u SCT-u jer oblikuje uslove u kojima osoba uči i donosi odluke. Društveno i fizičko okruženje daje uzore i uticaje kroz pojačanja (nagrade i kazne). Međutim, okolina je u interakciji sa kognitivnim faktorima i faktorima ponašanja, a ne direktno diktira ponašanje.

8. Šta je pojačanje u SCT-u?

Potkrepljenje su posljedice ponašanja koje mogu biti pozitivne (nagrada) ili negativne (kazna). Oni utiču na vjerovatnoću da će se neko ponašanje ponoviti u budućnosti. SCT prepoznaje važnost potkrepljenja, ali također naglašava da se učenje može odvijati bez direktnog potkrepljenja – kroz posmatranje.

9. Kako se socijalno kognitivna teorija primjenjuje na radnom mjestu?

SCT se koristi za razumijevanje kako zaposleni uče kroz posmatranje kolega i menadžera, kako se razvijaju njihove kognitivne sposobnosti (samoefikasnost, samoregulacija) i kako se ponašanje mijenja kada su izloženi pojačanjima (pohvale, bonusi). SCT pomaže kompanijama da stvore pozitivno radno okruženje i obuče zaposlene kroz modeliranje i pozitivno pojačanje.

10. Kako se socijalno kognitivna teorija koristi u obrazovanju?

SCT u obrazovanju naglašava važnost uzora, kao što su nastavnici ili stariji učenici, i podržavajuća okruženja za učenje. Učenici mogu učiti kroz posmatranje, a kognitivni procesi kao što su samoefikasnost i motivacija igraju ključnu ulogu u njihovom uspjehu. Nastavnici koriste ovu teoriju kako bi podstakli aktivno učenje i povećali samopouzdanje učenika.

11. Koja je uloga motivacije u SCT-u?

Motivacija u SCT-u se objašnjava kroz koncepte intrinzične (intrinzične) i ekstrinzične (ekstrinzične) nagrade. Ljudi su motivirani da djeluju ili zato što im je zadatak zanimljiv (intrinzična motivacija) ili zbog vanjskih nagrada kao što su novac ili pohvale (spoljna motivacija). Samoefikasnost također igra ključnu ulogu u motivaciji – ljudi koji vjeruju u svoje sposobnosti su motiviraniji da preduzmu akciju.

12. Kako društvena kognitivna teorija objašnjava samoregulaciju?

Samoregulacija je sposobnost osobe da kontroliše svoje misli, emocije i ponašanje kako bi ostvarila svoje ciljeve. SCT smatra da ljudi uče samoregulaciji kroz posmatranje drugih i kroz lično iskustvo, razvijajući sposobnost postavljanja ciljeva, praćenja napretka i prilagođavanja ponašanja prema potrebi.

 

 АЗБУКА