Emocije u književnosti: 6 ključnih strategija

Emocije u književnosti su osjećaji, raspoloženja i emocionalna stanja koja se opisuju, prenose ili evociraju u književnim djelima. Emocije igraju važnu ulogu u stvaranju atmosfere, održavanju interesa čitaoca i uvlačenju u radnju i likove.

Najočigledniji pokazatelji emocija su u sceni, tako da je ovo mjesto gdje novi pisci imaju tendenciju da fokusiraju svoju potragu, naglašavajući svoje scene govorom tijela povezanim s emocijama - lupanje srca, znojne ruke, jeza koja prolazi niz kičmu - gore-dolje. sa očiglednim izrazima emocija („bio je nervozan dok je ušao na sastanak“) i preovlađujućim prilozima („ljutito je režala“). Emocije u književnosti

Emocionalni jezik je važan—i, naravno, postoje trenuci kada je potrebno iskreno izražavanje emocija. I lično, nisam obožavatelj "bez priloga" (iako mislim da imaju tendenciju da se pokvare u rukama manje iskusnih pisaca). Ali ovo su samo najočiglednije tehnike za generisanje emocija u fikciji, a previše oslanjanje na njih ima tendenciju da ima suprotan efekat od namjeravanog, izgledajući crtani, pretjerani, usiljeni.

Postoje metode koje su suptilnije, manje očigledne i najbolje rade u tandemu jedna s drugom. Jer istina je da je emocija novo svojstvo fikcije, neka vrsta alhemijske magije generisane sinergijom između više elemenata priče; Da biste ovo pretočili u svoju fikciju, morate pristupiti problemu iz različitih uglova.

1. Šta je u pitanju? Emocije u književnosti.

Kada govorimo o tome šta je na kocki u istoriji, govorimo o tome glavni lik može dobiti ili izgubiti, a u pričama s jakim emocijama obje ove mogućnosti sadrže pravi emocionalni naboj za tog lika.

Šta će vaš glavni lik dobiti ako ostvari svoj cilj? Na primjer, ako se radi o velikoj svoti novca, ovaj cilj će imati više emotivnih implikacija ako je glavni lik na ivici da napusti fakultet jer jedva može priuštiti školarinu.

I ako neuspjeh u postizanju tog cilja znači ne samo gubitak te velike svote novca, već i gubitak stipendije za njen koledž iz snova na koji su njeni roditelji bili tako ponosni što su je upisali? Utoliko bolje.

Kada stavite ulog u svoju priču, pojačavate uključene emocije.

2. Koliko je bliska veza? Emocije u književnosti.

Međuljudski sukob je jedno od obeležja efektivne fikcije. Ali sukobi sa prijateljima su važniji od sukoba sa strancima; sukobi sa bliskim prijateljima su važniji od sukoba sa poznanicima; a sukobi sa članovima porodice obično imaju veći značaj.

Ako ustanovite da ne možete ojačati emocionalnu srž svoje priče, pogledajte glavne odnose u vašoj priči. Postoji li način da se jedan ili više ovih odnosa približi?

Ponekad je samo pitanje da od prijatelja postane stari prijatelj – neko ko je bio uz glavnu junakinju tokom jednog od najtežih trenutaka njenog života. Možda je komšinica koja umire od raka zapravo dadilja koja je pomogla u podizanju glavnog lika. A možda bi taj razgovor sa starcem u parku zapravo trebao biti razgovor sa ocem glavnog junaka.

Kako se veze zbližavaju, tako i emocije postaju sve jače.

3. Koja je pozadina?

Pozadina je veliki dio sukoba emocionalne moći sadržanih u priči, jer je veliki dio onoga što ti sukobi znače likovima koji ih doživljavaju. Pozadinska priča takođe pomaže čitaocu da se stavi u kožu lika, dajući mu osnovne informacije potrebne za razumijevanje i empatiju s tim snažnim emocijama.

Na primjer: Konflikt između majke i njene kćeri tinejdžerice bit će veći ako je majka imala jake sukobe sa vlastitom majkom kao dijete. Sukob između dva brata će biti jači ako je jedan od njih uvijek dominirao nad drugim. A sukob između dvoje prijatelja zbog novog ljubavnog interesovanja nosit će mnogo više ako se onaj koji se zaljubio ima istoriju zaljubljivanja u nasilne muškarce.

Za bilo koji scenarij, emocionalno nabijena pozadina će povećati emocionalni kvocijent, tako da je ključna strategija za generiranje emocija koje tražite u bilo kojoj sceni ili sukobu prvo stvoriti pozadinsku priču koja će je podržati.

4. Šta kaže lik? Emocije u književnosti.

Scena je mjesto gdje su emocije romana najjače, ali kao što sam primijetio na početku ovog posta, novi pisci imaju tendenciju da se previše oslanjaju na najočitije markere emocija, zbog čega se te emocije osjećaju prisilno.

Jača strategija sa scenom je izoštravanje dijaloga sve dok same riječi ne ponesu naboj jake emocije, a da pisac ne mora da koristi mnogo scenskih efekata, da tako kažem, da nas upozori da likovi nešto rade, osjećaju.

Korisna tehnika u ovom pogledu je podjela scene prije njenog dijaloga. Možete li reći šta bi likovi trebali osjećati? Možete li reći gdje se emocije mijenjaju?

Ako je tako, možete se osloniti na ovaj dijalog da ćete obaviti većinu teškog dizanja gledišta prenošenje emocija na način koji će čitaocu biti uglavnom nevidljiv.

5. Šta lik radi?

Lik paralizovan strahom jer je član porodice otkrio neku davno zakopanu tajnu može se iznenada naći u krivu na putu do posla.

Lik obuzet ljubomorom nakon što je otkrio predstojeće vjenčanje svog najboljeg prijatelja mogao bi se naći na dnu boce burbona u utorak navečer. Emocije u književnosti

Lik čiji su roditelji upravo objavili razvod mogao bi odmah rezervirati let kući kako bi ih pokušao odgovoriti od toga.

Kao pisci, može biti primamljivo elokventno reći da paragrafi sažetka detaljno opisuju šta se lik oseća i zašto. Ali u skladu sa starom izrekom „pokaži, ne pričaj“, često ima više snage u tome da nam lik pokaže kako se osjeća tako što nešto zaista radi.

6. Šta oni misle? Emocije u književnosti

Konačno, jedan od instrumentiOno za koje mislim da je najvažnije za emocije u fikciji je ono za koje mislim da nedostaje mnogim novim piscima, a to je ono što lik zapravo misli.

Razmislite o svom stvarnom iskustvu emocija u stvarnom životu. Ako je govor tijela prva stvar koja nam govori kako se osjećamo, ono što mislimo obično dolazi na red. Kao u „Odjednom mi je lice postalo crveno. Zašto su svi ovi ljudi gledali u mene? Šta sam pogriješio? ”

Usporedite ovo s otvorenijim izrazom emocija: „Odjednom mi je lice postalo crveno. Bio sam zabrinut da sam uradio nešto loše." Ne samo da je POV u prvom primjeru bliži, emocije izgledaju življe i stvarnije. Emocije u književnosti

Nijedna od ovdje opisanih tehnika neće sama po sebi stvoriti emociju u priči. Nijedna od ovih metoda sama po sebi neće uzrokovati da čitatelj ugrize zglob, nagne se naprijed i možda čak osjeti neku neočekivanu vlagu u očima.

Ali zajedno, ove tehnike mogu učiniti upravo to – i to je zaista magično.

АЗБУКА